Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/crazytw1/public_html/symbolgames-net/wp-content/themes/gather/framework/Custom-Metaboxes/init.php on line 746
Pritužba Bošnjačkog nacionalnog vijeća protiv PU M. C. u P. zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti u oblasti obrazovanja • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti

Pritužba Bošnjačkog nacionalnog vijeća protiv PU M. C. u P. zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti u oblasti obrazovanja

br. 07-00-96/2014-02 datum: 27. 6. 2014.

 

MIŠLjENjE

 

Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe koju je podnelo Bošnjačko nacionalno vijeće protiv Predškolske ustanove „M. C.” u P. U pritužbi je navedeno da roditeljima dece bošnjačke nacionalnosti nije data mogućnost da se izjasne da li žele da se vaspitno-obrazovni rad ostvaruje na bosanskom jeziku i da sva deca pohađaju predškolski program na srpskom jeziku. U izjašnjenju direktora PU „M. C.” u P. navedeno je da su predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća prisustvovali roditeljskom sastanku na kojem „niko od prisutnih roditelja” nije bio zainteresovan da deca pohađaju predškolski program na bosanskom jeziku. U toku postupka je utvrđeno da predškolska ustanova nije pružila dokaze da je anketirala roditelje/staratelje dece bošnjačke nacionalnosti. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti dala je mišljenje da je PU „M. C.” u P, propuštanjem da anketira roditelje/staratelje o jeziku na kojem žele da njihova deca pohađaju predškolski program, izvršila akt diskriminacije dece bošnjačke nacionalne manjine. Predškolskoj ustanovi „M. C.” u P. i direktoru H. K. preporučeno je da sprovedu anketu roditelja/staratelja kako bi se utvrdilo da li postoji potreban procenat zainteresovanih da se predškolski program ostvaruje na bosanskom jeziku, kao i da preduzmu sve neophodne mere kako bi se organizovao predškolski program na bosanskom jeziku, ukoliko rezultati ankete pokažu da postoji potreban broj roditelja/staratelja koji su zainteresovani da njihova deca pohađaju predškolski program na bosanskom jeziku.

1. TOK POSTUPKA

1.1. Poverenici za zaštitu ravnopravnosti pritužbom se 14. marta 2014. godine obratilo Bošnjačko nacionalno vijeće protiv PU „M. C.” u P. U pritužbi je navedeno da roditeljima bošnjačke nacionalnosti nije data mogućnost da se izjasne da li žele da njihova deca predškolsku nastavu pohađaju na bosanskom jeziku i da sva deca pohađaju predškolsku nastavu na srpskom jeziku.

1.2. Bošnjačko nacionalno vijeće je u pritužbi navelo:

– da smatra da nacionalna pripadnost dece bošnjačke nacionalnosti predstavlja osnov diskriminacije, jer je za decu srpske nacionalnosti u istim obrazovno-vaspitnim ustanovama nastava na srpskom jeziku organizovana u skladu sa zakonom;
– da ne postoji nikakvo razumno opravdanje zasnovano na zakonu da se ne organizuje nastava na bosanskom jeziku za učenike bošnjačke nacionalnosti, jer organizovanje odeljenja za nastavu na bosanskom jeziku ne iziskuje dodatne materijalne troškove, niti proširenje prostornih i kadrovskih kapaciteta obrazovno-vaspitnih ustanova, što je dokazano praksom osnovnih i srednjih škola u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu koje su od 2. septembra 2013. godine organizovale nastavu na bosanskom jeziku za sve učenike čiji su se roditelji izjasnili za takav model nastave;
– da je Bošnjačko nacionalno vijeće sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja preduzelo niz mera u periodu od kraja 2009. godine do avgusta 2013. godine, kako bi u školskoj 2013/2014 godini u Novom Pazaru, Tutinu, Prijepolju i Sjenici otpočela nastava na bosanskom jeziku za učenike čiji su se roditelji izjasnili da žele da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku;
– da su u ovim mestima od 1. aprila do kraja avgusta 2013. godine, obrazovno-vaspitne ustanove sprovele anketu na kojoj su se roditelji učenika izjasnili o modelu nastave;
– da je pripremna nastava na bosanskom jeziku održana u obrazovno- vaspitnim ustanovama u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici u periodu od 21. februara do 7. juna 2013. godine;
– da je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja odobrilo udžbenike za predškolsku nastavu na bosanskom jeziku;
– da u PU „M. C.” u P. nije data mogućnost roditeljima bošnjačke nacionalnosti da se izjasne o tome da li žele da njihova deca predškolsku nastavu pohađaju na bosanskom jeziku;
– da deca bošnjačke nacionalnosti pohađaju predškolsku nastavu na srpskom jeziku.

1.3. U prilogu pritužbe dostavljeni su sledeći dokazi: spisak obrazovno-vaspitnih ustanova protiv kojih je Bošnjačko nacionalno vijeće podnelo pritužbe Povereniku za zaštitu ravnopravnosti; obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014. godini; dopis PU „M. C.” broj R. br. 63-04b/2013 od 28. januara 2013. godine, R. br. 102-04b/2013 od 12. februara 2013. godine i broj R. br. 280-04b/2013 od 11. aprila 2013. godine.

1.4. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti sprovela je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, a u skladu sa čl. 35. st. 4. i čl. 37. st. 2. Zakona o zabrani diskriminacije , pa je u toku postupka pribavljeno izjašnjenje H. K, direktora PU „M. C.” u P.

1.5. U izjašnjenju direktora predškolske ustanove je, između ostalog, navedeno:

– da su u junu 2013. godine predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća posetili predškolsku ustanovu i prisustvovali jednom roditeljskom sastanku na kojem „niko od prisutnih roditelja” nije bio zainteresovan da deca pohađaju pripremni predškolski program na bosanskom jeziku;
– da do 1. septembra 2013. godine Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog obrazovanja nije donelo uputstvo o načinu uvođenja bosanskog jezika u predškolske ustanove.

2. ČINjENIČNO STANjE

2.1. Nesporno je da u predškolskoj ustanovi nije organizovan predškolski program na bosanskom jeziku i da se vaspitno-obrazovni rad odvija na srpskom jeziku.

2.2. Uvidom u dopis broj R. br. 63-04b/2013 od 28. januara 2012. godine, utvrđeno je da je Bošnjačko nacionalno vijeće obavestilo direktora PU „M. C.” u P. da je na sastanku sa Vesnom Fila, pomoćnicom ministra prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, dogovoreno da od 21. februara 2013. godine počne ogledna nastava na bosanskom jeziku u 12 vaspitno-obrazovnih ustanova koja će trajati do kraja nastavne godine; da je od Bošnjačkog nacionalnog vijeća zatraženo da napravi bazu podataka sa potrebnim informacijama za sprovođenje projekta ogledne nastave i da, u skladu sa tim, predškolska ustanova dostavi određene informacije vijeću; da se od ustanove očekuje da zakaže Savet roditelja PU koji će dati mišljenje o oglednoj nastavi na bosanskom jeziku i da održi roditeljski sastanak za vaspitnu grupu u kojoj će biti sprovedena ogledna nastava, kao i da roditelji bošnjačke nacionalnosti daju saglasnost na organizovanje ogledne nastave.

2.3. Uvidom u dopis broj R. br. 102-04b/2013 od 12. februara 2013. godine, utvrđeno je da je Bošnjačko nacionalno vijeće obavestilo direktora PU „M. C.” u P. da organizovanje ogledne nastave na bosanskom jeziku počinje 21. februara 2013. godine; da će ustanovu pre početka ogledne nastave posetiti delegacija Bošnjačkog nacionalnog vijeća radi dogovora oko „Javnog časa iz bošnjačke istorije i kulture” i da je potrebno da pre početka pripremne nastave na bosanskom jeziku istaknu dvojezični natpis ustanove. Takođe, direktor je pozvan i da prisustvuje sastanku direktora obrazovno-vaspitnih ustanova u kojima će se sprovesti pripremna nastava na bosanskom jeziku.

2.4. Uvidom u dopis Bošnjačkog nacionalnog vijeća broj R. br. 280-04b/2013 od 11. aprila 2013. godine utvrđeno je da je Bošnjačko nacionalno vijeće obavestilo PU „M. C.” u P. da nadležno ministarstvo i Bošnjačko nacionalno vijeće žele da, u skladu sa zakonom, omoguće svim roditeljima izbor da li žele da njihovo dete pohađa pripremni predškolski program na bosanskom ili srpskom jeziku u nastavnoj 2013/2014 godini i dostavilo određeni broj obrazaca za anketiranje roditelja o modelu nastave u predškolskim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014 godini.

3. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

3.1. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imala je u vidu navode iz pritužbe, izjašnjenje i antidiskriminacione i druge domaće i međunarodne propise.

Pravni okvir

3.2. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je samostalan, nezavisan i specijalizovan državni organ ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije sa zadatkom da radi na suzbijanju svih oblika i vidova diskriminacije i ostvarivanju ravnopravnosti u društvenim odnosima. Nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti široko je određena, u skladu sa međunarodnim standardima, kako bi se omogućilo da delotvorno i efikasno ostvaruje svoju ulogu. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.

3.3. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je međunarodnim i domaćim propisima određeno da je Republika Srbija u obavezi da pripadnicima nacionalnih manjina omogući obrazovanje i vaspitanje na svom jeziku ili dvojezičnu nastavu ili izučavanje jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne istorije i kulture.

3.4. Potvrđivanjem Okvirne konvencije Saveta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina Republika Srbija se obavezala da stvara potrebne uslove kako bi pripadnici nacionalnih manjina očuvali i razvijali svoju kulturu i sačuvali neophodne elemente svog identiteta, naime, religiju, jezik, tradicije i kulturno nasleđe (čl. 5), kao i da preduzme mere u oblasti obrazovanja i istraživanja kako bi se negovala kultura, jezik i vera nacionalnih manjina i većine (čl. 12).

3.5. Ustav Republike Srbije zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političnog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti, psihičkog ili fizičkog invaliditeta. Dalje, Ustav Republike Srbije garantuje pripadnicima nacionalnih manjina, pored ostalog i pravo na školovanje na svom jeziku u državnim ustanovama i ustanovama autonomnih pokrajina.

3.6. Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, tako što je diskriminacija definisana kao svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu i članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. Odredbama čl. 4. Zakona o zabrani diskriminacije propisano je da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, te da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno, zabranu diskriminacije. Neposredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom, radnjom ili propuštanjem, stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj, ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj, a posredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva stavlja u nepovoljniji položaj aktom, radnjom ili propuštanjem koje je prividno zasnovano na načelu jednakosti i zabrani diskriminacije, osim ako je to opravdano zakonitim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primerena i nužna.

3.7. Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja zabranjena je diskriminacija, odnosno, aktivnosti kojima se ugrožavaju, omalovažavaju, diskriminišu ili izdvajaju lica, odnosno grupe lica, po osnovu: rasne, nacionalne, etničke, jezičke, verske ili polne pripadnosti, fizičkih i psihičkih svojstava, smetnji u razvoju i invaliditeta, zdravstvenog stanja, uzrasta, socijalnog i kulturnog porekla, imovnog stanja, odnosno političkog opredeljenja i podsticanje ili nesprečavanje takvih aktivnosti, kao i po drugim osnovima utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije. Ovaj zakon propisuje da je diskriminacija lica ili grupe lica svako neposredno ili posredno, na otvoren ili prikriven način, isključivanje ili ograničavanje prava i sloboda, nejednako postupanje ili propuštanje činjenja, odnosno neopravdano pravljenje razlika povlađivanjem ili davanjem prvenstva, dok ne smatra diskriminacijom posebne mere koje su uvedene radi postizanja pune ravnopravnosti, zaštite i napretka lica, odnosno grupe lica koja se nalaze u nejednakom položaju.

3.8. Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju propisano je da se vaspitno-obrazovni rad ostvaruje na srpskom jeziku, a da se za pripadnike nacionalne manjine ostvaruje na maternjem jeziku, a može i dvojezično ili na srpskom, ako se za to opredeli najmanje 50% roditelja, odnosno staratelja dece. Dalje, propisano je da se statutom predškolske ustanove utvrđuje jezik na kojem se ostvaruje vaspitno-obrazovni rad, a predškolskim programom način ostvarivanja.

3.9. Odredbama Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina propisano je da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na vaspitanje i obrazovanje na svom jeziku u institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg vaspitanja i obrazovanja, da je država dužna da stvori uslove za organizovanje obrazovanja na jeziku nacionalne manjine, a da je, dok ih ne obezbedi, dužna da obezbedi dvojezičnu nastavu ili izučavanje jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne istorije i kulture pripadnika nacionalne manjine.

Analiza navoda iz pritužbe i izjašnjenja sa aspekta antidiskriminacionih propisa

3.10. Imajući u vidu predmet ove pritužbe, u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi da li je PU „M. C.” u P. izvršila diskriminaciju dece bošnjačke nacionalnosti propuštanjem da omogući roditeljima/starateljima dece da se izjasne da li žele da se vaspitno-obrazovni rad u predškolskoj ustanovi koju pohađaju njihova deca ostvaruje na bosanskom jeziku.

3.11. Odredbama člana 45. Zakona o zabrani diskriminacije propisano je pravilo o prebacivanju tereta dokazivanja. Prema ovom pravilu, u konkretnom slučaju, podnosilac pritužbe treba da učini verovatnim da je predškolska ustanova izvršila akt diskriminacije dece bošnjačke nacionalnosti propuštanjem da anketira roditelje/staratelje dece o jeziku odvijanja vaspitno-obrazovnog rada u predškolskoj ustanovi i organizovanjem vaspitno-obrazovnog rada na srpskom jeziku i za decu bošnjačke nacionalnosti. Ukoliko to učini, teret dokazivanja da do povrede načela jednakih prava i obaveza nije došlo, leži na predškolskoj ustanovi. Podnosilac pritužbe je učinio verovatnim akt diskriminacije, u smislu člana 45. Zakona o zabrani diskriminacije, s obzirom da je nesporno da vaspitno-obrazovni rad za decu bošnjačke nacionalnosti nije organizovan na bosanskom jeziku. Zbog toga, teret dokazivanja da u ovom slučaju nije povređeno načelo jednakosti snosi predškolska ustanova „M. C.” u P. U skladu sa tim, potrebno je oceniti da li činjenice i dokazi koje je ustanova ponudila u prilog tvrdnji da nisu izvršili akt diskriminacije, pružaju dovoljno osnova za zaključak da postoje objektivni i opravdani razlozi zbog kojih nije organizovan vaspitno-obrazovni rad na bosanskom jeziku.

3.12. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti razmatrala je navode iz izjašnjenja da su predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća prisustvovali roditeljskom sastanku na kojem „niko od prisutnih roditelja nije bio zainteresovan da deca pohađaju pripremni predškolski program na bosanskom jeziku”. S obzirom da je Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju propisano da se za pripadnike nacionalne manjine vaspitno-obrazovni rad ostvaruje na maternjem jeziku ako se za to opredeli najmanje 50% roditelja, odnosno staratelja dece, potrebno je utvrditi da li se za organizovanje vaspitno-obrazovnog rada na bosanskom jeziku opredelilo više ili manje od 50% roditelja. Međutim, u prilogu izjašnjenja ustanove nisu dostavljeni dokazi koji potkrepljuju navode da je roditeljski sastanak održan, kao ni dokazi koliko ima upisane dece, koliko roditelja je prisustvovalo roditeljskom sastanku, da li su se prisutni na roditeljskom sastanku izjašnjavali o pitanju jezika vaspitno-obrazovnog rad i koliko se roditelja opredelilo da jezik rada bude bosanski jezik. S obzirom na sve navedeno, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti je stava da predškolska ustanova nije pružila dokaze da postoje objektivni i opravdani razlozi zbog kojih nije organizovan vaspitno-obrazovni rad na bosanskom jeziku.

3.13. Dalje, u izjašnjenju je navedeno da PU nije ništa preduzimala po pitanju uvođenja bosanskog jezika jer do početka nastavne godine ministarstvo nije donelo uputstva o načinu uvođenja bosanskog jezika u predškolske ustanove. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da predškolska ustanova ima obavezu da ponudi roditeljima/starateljima pripadnicima nacionalne manjine mogućnost da se izjasne o jeziku na kojem žele da njihova deca pohađaju predškolski program, u skladu sa zakonom.

Predškolska ustanova je, u konkretnom slučaju, bila dužna da ispita zainteresovanost roditelja/staratelja dece da se vaspitno-obrazovni rad ostvaruje na bosanskom jeziku i to iz više razloga. Pre svega, ustanovi se sa zahtevom za anketiranje obratio savet nacionalne manjine, koji je ovlašćen da zastupa interese nacionalne manjine. Ta okolnost je dovoljna indicija da postoji izvesno interesovanje i želja pripadnika bošnjačke nacionalnosti da se predškolski program odvija na bosanskom jeziku. Pravo pripadnika nacionalne manjina na obrazovanje na maternjem jeziku omogućava pripadnicima određene nacionalne manjine da se, pre svega, izraze na maternjem jeziku, da upoznaju nacionalnu istoriju i kulturnu baštinu na maternjem jeziku, a doprinosi i očuvanju nacionalnog identiteta manjine. Domaćim i međunarodnim propisima utvrđeno je da je pravo na obrazovanje na maternjem jeziku zasnovano na izboru predstavnika nacionalne manjine. Stoga je neophodno pripadnicima nacionalne manjine omogućiti da izraze svoj stav i škola je bila dužna da ispita zainteresovanost za organizaciju predškolske nastave na bosanskom jeziku.

3.14. Anketiranje roditelja/staratelja dece predškolske ustanove ne bi, automatski, značilo da bi se ispunili propisani uslovi za organizovanje vaspitno-obrazovnog rada na jeziku nacionalne manjine, ali s obzirom da se ustanovi obratio savet nacionalne manjine sa ovim zahtevom i da se ustanova nalazi u višenacionalnoj sredini, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti je stava da je predškolska ustanova bila dužna da ispita zainteresovanost roditelja/staratelja. Zakonom je propisano da je za pripadnike nacionalne manjine vaspitno-obrazovni rad ostvaruje na maternjem jeziku, ako se za to opredeli najmanje 50% roditelja, odnosno staratelja dece. U konkretnom slučaju, tek bi anketiranje roditelja, odnosno staratelja, pokazalo da li postoji dovoljan broj zainteresovanih za organizovanje vaspitno-obrazovnog rada na bosanskom jeziku.

3.15. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da je, pored postojanja dobrog pravnog okvira i zakonom definisanih visokih standarda u zaštiti prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, potrebno unaprediti položaj nacionalnih manjina, a da pogotovo postoji potreba za većom doslednošću u primeni i poštovanju postojećeg pravnog okvira. Naime, pravo pripadnika nacionalne manjine na obrazovanje, u sklopu sa drugim manjinskim pravima, pomaže očuvanju nacionalnog identiteta i sprečavanju asimilacije pripadnika nacionalne manjine. Istovremeno, proces obrazovanja i vaspitanja nosi potencijal jačanja međusobnog poštovanja i razumevanja različitih zajednica unutar jednog društva. Pravo očuvanja kolektivnog identiteta pomoću obrazovanja na jeziku manjine, mora da bude uravnoteženo sa potrebom integrisanja i učešća u široj državnoj zajednici. Cilj obrazovanja i vaspitanja jeste, pored sticanje kvalitetnih znanja i sposobnosti neophodnih za lično ostvarenje i aktivan rad i život u zajednici, poštovanje ravnopravnosti, unapređivanje tolerancije i uvažavanje različitosti.

3.16. Sagledavajući sve činjenice i okolnosti, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti je mišljenja da PU „M. C.” u P. nije ponudila dokaze da je izvršila anketiranje roditelja, te je, u konkretnom slučaj postupila diskriminatorno prema deci bošnjačke nacionalnost. Poverenica sa žaljenjem konstatuje da u konkretnom slučaju nije moguće ukloniti posledice diskriminatornog postupanja, imajući u vidu činjenicu da je nastavna godina završena.

4. MIŠLjENjE

Propuštanjem da anketira roditelje, odnosno staratelje dece bošnjačke nacionalnosti da li žele da njihova deca pohađaju predškolski program na bosanskom jeziku, PU „M. C.” u P. prekršila je odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.

5. PREPORUKA

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti preporučuje PU „M. C.” u P. i direktoru H. K, kao odgovornom licu da:

5.1. Za nastavnu 2014/2015 godinu sprovedu anketu među roditeljima, odnosno starateljima dece kako bi se utvrdilo da li postoji potreban broj zainteresovanih roditelja, odnosno staratelja da deca predškolski program pohađaju na bosanskom jeziku.

5.2. Preduzmu sve potrebne mere iz svoje nadležnosti, kako bi se organizovao vaspitno-obrazovni rad na bosanskom jeziku, ukoliko rezultati ankete pokažu da postoji potreban broj zainteresovanih roditelja/staratelja za predškolski program na bosanskom jeziku.

5.3. Da ubuduće, u okviru obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, ne krše antidiskriminacione propise.

Potrebno je da PU „M. C.” u P. obavesti Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti o planiranim merama u cilju sprovođenja ove preporuke, u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom.

Protiv ovog mišljenja sa preporukom nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata. Saglasno članu 40. Zakona o zabrani diskriminacije, ukoliko PU „M. C.” u P. ne postupi po preporuci u roku od 30 dana, biće doneto rešenje o izricanju mere opomene, protiv kojeg nije dopuštena žalba, a za slučaj da ovo rešenje ne sprovede,

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti može o tome obavestiti javnost preko sredstava javnog informisanja i na drugi pogodan način.

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

dr Nevena Petrušić

 


microsoft-word-icon Pritužba Bošnjačkog nacionalnog vijeća protiv PU M. C. u P. zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti u oblasti obrazovanja Preuzmi


Print Friendly, PDF & Email
back to top